Stočarstvo je jedan od vodećih uzročnika najozbiljnijih ekoloških problema (kao što su klimatske promjene,krčenje šuma,nastanak okeanskih “mrtvih zona”, degradacije tla,nestanka biodiverziteta,zagađenja zraka i voda, staklenički gasovi i sl.)
UN-ova organizacija FAO nije uključila sve doprinosnike a već i 2006, stočna industrija bila je deklarisana kao jedna od najvećih prijetnji planeti Zemlji. (LINK)
Danas se procjenjuje da moderna stočna industrija zauzima i do 50% zemljišta planete Zemlje, dok su mnogobrojne recenzirane studije potvrdile da ista industrija prelazi i preko 51% svih globalnih stakleničkih gasova, što je više nego sav transportni sektor zajedno.
Npr. najnovije Oksfordske studije (2018)(koje su proglašene najopsežnijim i sveobuhvatnijim studijama urađenim ikada, o tome kako utiče životinjska industrija na okoliš), jasno daju zaključak da je najbolji način na koji jedna osoba može pomoći planeti Zemlji je da se hrani veganskom prehranom. Čak i više nego da koristi auto,avione,plastiku i sl.
Iako je ovo često skriveno kod mnogih organizacija koje se bave okolišem jer spominjanje ovoga je udar na profit i kapitalizam, veoma često nešto što donatori koji finansiraju te organizacije zahtjevaju da se ne govori o tome.
Stočarstvo proizvodi oko 13 milijardi tona otpada godišnje. U većim zapadnim zemljama 80% proizvedenih žitarica koristi se za prehranu životinja na farmama. 80% ribljih vrsta u ovom trenutku je izlovljeno do održive granice ili preko nje te nepovratno izumiru.
Zamislite kako je cijeli život biti zatvoren na mračnoj smrdljivoj farmi gdje je sve što vidite patnja i smrt. Tvorničke farme vjerovatno su jedna od najvećih sramota savremenog čovjeka iznikle na ideji nacističkih koncentracionih logora. Milijarde životinja danas žive u intenzivnoj stiješnjenosti farmi-fabrika; osakaćene, genetički manipulirane, okrutno prenatrpane te lišene svježeg zraka,sunca i prirodne okoline, a uskraćena im je čak i mogućnost protezanja i vježbanja krila i udova.
Cijeli svoj život one nemaju mogućnosti da provode svoje osnovne funkcije i obrasce ponašanja ili da žive i djeluju kako ih njihovi instinkti pokreću. Ženske pripadnice vrste su često natjerane do svojih apsolutnih bioloških granica na proizvodnju potomstva, samo da bi doživjele da im njihova djeca budu oduzeta nakon rođenja kako bi ih ljudi utovili za klanje.
Ove životinje nikada neće hraniti, odgojiti svoju djecu, graditi gnijezda niti bilo šta što je prirodno i važno za njih. Većina nikad neće vidjeti sunce niti udisati svjež zrak sve do dana kad budu ukrcane na kamione za klanje. Idilične scene životinja na zelenim pašnjacima su slike koje mesna, mliječna i industrija jaja želi da imate u glavi dok finansirate okrutne masovne
životinjske fabrike, tj. da se vi osjećate dobro kada radite nešto što je loše.
Krave, telad, svinje, kokoši, purani, patke, guske i druge životinje žive u iznimno stresnim uvjetima: odrastaju zbijeni u malim kavezima ili prljavim tovilištima. S obzirom da se ne mogu kretati njihova energija ide u proizvodnju mesa, mlijeka i jaja. Neke od strandardnih procedura su korištenje antibiotika kako bi ostale žive u takvim uvjetima. (Preko 75% svih antibiotika koji se proizvode, se daju stočnoj industriji)
Genetski izmijenjene životinje tako rastu brže ili daju više mlijeka i jaja nego što bi bilo prirodno (npr. kokoška prirodno snese 10-15 jaja godišnje, dok danas unutar industrije jaja jedna kokoška snese i preko 300 jaja godišnje. Brojler pilići rastu i do 55 puta brže nego prirodno, a krave u mliječnoj industriji proizvode i do 10 puta više mlijeka nego što je to prirodno). Kada odrastu životinje bivaju natovarene na kamione i prevezene u klaonice. Mnoge su pri svijesti kad ih urone u vrelu vodu da bi im uklonili perje, dlake i prljavštinu s kože.
Nažalost mesna industrija usko je povezana sa mliječnom industrijom jer samo u SAD-u oko 50% burgera (od goveđeg mesa) dolazi upravo iz industrija mlijeka, tj. teladi. Muški pilići (uzgajani kao brojleri, tj. za meso) se selektivno hrane da narastu što brže no njihove kosti ne mogu da podnesu toliko abnormalno brz rast te prevashodno tome dolazi do raznih oboljevanja i fizičke nepokretnosti pa čak i do smrti. Takvi pilići su često prenatrpani u posebnim tovnim prostorijama gdje borave u sopstvenom izmetu te nikad ne vide svijetlo dana.
Unutar industrije jaja, muški pilići se smatraju neprofitabilnim (jer ne mogu da daju jaja), te se jako mali broj njih sačuva zbog reprodukcije ženskih pilića, a s obzriom da su drugačije vrste od onih koje su uzgajaju za meso, muški pilići (bebe) se najčešće samelju na dan kada su rođeni, ili se stavljaju živi u kese gdje se ostave da se uguše od nedostatka kisika. Vjerovali ili ne ovu proceduru je čak i odobrila i RSPCA (Kraljevsko društvo za sprečavanje okrutnosti nad životinjama).
Mliječna industrija je jako slična. Krave kao i svi drugi sisari na Zemlji proizvode mlijeko zbog svoje jedinke. Jedini način da ga proizvode je da budu trudne. Tako da je standardna procedura (na SVIM FARMAMA) prisilna oplodnja krave. Štaviše trudne su 9 mjeseci, kao i ljudske životinje.
Unutar modernih industrija one se tove i u 98% slučajeva hrane genetski modificiranom sojom i drugom hranom koja nije najprikladnija za njih. Razlog tome je taj što farmerima i industriji nije ekonomski isplativo niti moguće hraniti krave travom i držati ih da pasu po pašnjacima, kako to reklame vole nerijetko prikazati. Krave proizvode i do 10 puta više mlijeka jer su gledane kao objekti koji služe nama. Krave u prirodi žive i do 25 godina, dok u industriji mlijeka budu zaklane već nakon 4 godine.
Njihove bebe se odvajaju prisilno u roku od nekoliko sati, a na nekim farmama čak i momentalno od svojih majki te ih nikada više neće vidjeti, zato što postoji potražnja za kravljim mlijekom. Telad će hraniti vještačkim mlijekom i drugom hranoma, a ako je ženka čeka je ista procedura kao i njenu majku te će nakon svih prisilnih tortura (kada posustane od silnih eksploatacija) na kraju završiti u istoj klaonici kao i krave koje se uzgajaju zbog mesa. Ako je u pitanju muško tele, onda postaje teletina. Da, teletina je nečija beba!
Testiranje na životinjama je okrutna i barbarska procedura koja nije naučno ispravna iz razloga što su se preko 90% svih eksperimenata na životinjama pokazala kao neispravna i neobjektivna (što je i logično jer životinje ne oboljevaju od mnogih bolesti kao mi ljudi, imaju drugačiju kožu nego mi itd).
Procjenjuje se kako preko 100 miliona životinja završi u okrutnim laboratorijama svake godine. Jeste li znali da se testiranja vrše i na psima,mačkama i majmunima ? Npr. Aspirin je toksičan za mnoge životinje i ne bi se komercijalno koristio da se vodio principom testiranja na životinjama.
Testiranje počiva na logičkoj neispravnosti. Kada pitate ljude zašto testiramo na životinjama reći će vam, “pa zato što su slične nama”. Ali kada ih pitate zašto je to moralno ispravno, reći će vam “pa zato što su životinje, a ne ljudi”.
Krzno,koža i drugi odjevni materijali koji potiču od životinja, proizlaze iz ogromne okrutnosti za koju mnogi/e ni ne shvataju, ili u pogrešno informisani, odnosno dezinformaisani. Životinje koje posjeduju krzno se uzgajaju u posebnim farmama, tzv. farme krznašice, gdje im se povećava rast krzna. Čitav svoj život provode u malim kavezima koja dovode do ozbiljnih psiholoških poremećaja kod životinja.
U državama kao što je Kina, koje nemaju skoro pa nikakve zakone o pravima i dobrobiti životinja, zečevi (i druge krznene životinje) se naživo deru, tj. ručno im se čupa krzno radi što veće iskoristivosti, te se vraćaju u kaveze da im se krzno vrati. Kada prestanu proizvoditi krzno, mučki se ubijaju tako što im se oguli krzno od kože gdje se ostave da umru u ogromnim bolovima, ili se analno elektrišu do smrti.
Danas su u nekim dijelovima svijeta farme krzna zabranjene.
Kožna industrija nije nimalno manje okrutna, iako većina ljudi misli da koža proizlazi iz isključivo mrtvih životinja (kao npr. krave), dok je to daleko od istine. Postoje tačno određene krave koje se uzgajaju zbog krzna. Većina krzna i kože dolazi iz Indije i Kine, gdje su procedure sa životinjama daleko okrutne. Krave u Indiji su natjerane da hodaju po kilometre na dan, do samog izgladnjivanja do svoje smrti. S obzirom da se veoma često desi da posustanu, u oči im se ubacuje čili i/ili paprika koja ih satima drži bude.
U USA koža se čak i dobavlja iz mliječnih i mesnih industrija (krava). Da bi vi nosili kožu, krava je morala biti ubijena. Nečija majka, sestra ili možda dijete.
Kožna industrija nije nimalno manje okrutna, iako većina ljudi misli da koža proizlazi iz isključivo mrtvih životinja (kao npr. krave), dok je to daleko od istine. Postoje tačno određene krave koje se uzgajaju zbog krzna. Većina krzna i kože dolazi iz Indije i Kine, gdje su procedure sa životinjama daleko okrutne. Krave u Indiji su natjerane da hodaju po kilometre na dan, do samog izgladnjivanja do svoje smrti. S obzirom da se veoma često desi da posustanu, u oči im se ubacuje čili i/ili paprika koja ih satima drži bude.
U USA koža se čak i dobavlja iz mliječnih i mesnih industrija (krava). Da bi vi nosili kožu, krava je morala biti ubijena. Nečija majka, sestra ili možda dijete.
Nažalost veliki broj životinja se izrabljuje za bespotrebnu zabavu, kao što su to cirkusi, zoološki vrtovi,pionirske doline i sl.
Ljudima je zabavno ići u zoološke vrtove gledati životinje. One su im lijepe i simpatične, ali kad prođe nekoliko sati zabave ili znatiželje, posjetitelji/ke odlaze svojim kućama ne razmišljajući previše o tužnoj sudbini tih zatvorenika.
Većina životinja koje drže u zoološkim vrtovima nisu ugrožene vrste, niti ih se priprema za povratak u prirodna staništa. Gotovo je nemoguće životinju rođenu u zatočeništvu pustiti u divljinu. Ugrožene vrste spasit ćemo samo i jedino ako spasimo njihova staništa i uklonimo razloge njihova ubijanja.
Životinje se drže u skučenom prostoru na doživotnoj robiji, nemaju privatnost, a vrlo je malo moguće za mentalnu stimulaciju ili tjelesne aktivnosti. To rezultira abnormalnim i samodestruktivnim ponašanjem koje se naziva zoohoza (od “zoo psihoza”).
Životinje prisiljene nastupati u cirkusima izložene su nasilnoj dresuri, mučnim putovanjima i stalnom zatočeništvu. Šaren ceremonijal prikriva činjenicu da su životinje zatočenici koje se prisiljava da izvode neprirodne i često puta bolne točke. Cirkusi bi vrlo brzo izgubili svoju privlačnost kad bi pojedinosti o postupanju prema životinjama, zatočenju, obuci i “odlasku u penziju” postali široko poznati.
Cirkusi sa životinjama primitivan su način zabave koji zbog svoje okrutnosti treba biti u potpunosti zabranjen.
Testiranje počiva na logičkoj neispravnosti. Kada pitate ljude zašto testiramo na životinjama reći će vam, “pa zato što su slične nama”. Ali kada ih pitate zašto je to moralno ispravno, reći će vam “pa zato što su životinje, a ne ljudi”.
Koja je to hrana koju što vise proizvodimo, ljudi više gladuju? Odgovor je: meso! Razlog tome je što je meso nevjerovatno rastrosan način proizvodnje hrane i prosječno se za 1 kg mesa upotrijebi 10 kg proteina iz povrća (ili više ako se koriste žitarice,soja i sl.)
Od preko 7 milijardi ljudi na planeti Zemlji, više od 840 miliona se ubraja u ‘oboljele od hronične gladi’ , pored toga što je ova cifra zastršujuća, ona je dosta striktna i ne uključuje one koji spadaju u kategoriju ‘pothranjenih’.
Skoro 6 milijardi ljudi dijeli ovaj planet, priblizno 1/3 njih živi na bogatom sjeveru a 2/3 na siromašnijem jugu. Da bismo preživjeli, svi koristimo zemaljske usjeve i prirodna bogatsva ali ne koristimo ih u istom omjeru. Npr.dijete rođeno u SAD će tokom svog života upotrijebiti 12 puta više dodatnih izvora od djeteta rođenog u Bangladešu.
Prosječan dnevni unos kalorija za čovjeka u Bangladesu iznosi 1930 kalorija dok je kod Amerikanca 3650 kalorija. Procjenjeno je da minimalan iznos kalorija koja je potrebna za normalno funkcioniranje iznosi 2360. Pa tako mozete vidjeti da prosječna osoba u Bangladešu ima premalo hrane a da Amerikanac jede previše. A oko 1/3 hrane prosječnog Amerikanca je meso.
Iako mnogima to nije poznato, veganstvo bi moglo ne samo riješiti mnoge ekološke probleme, već bi moglo u potpunosti rješiti pitanje gladi i mnogih resursnih problema.
Ovu pojavu ne vidimo samo kod ljudi već i kod životinja. Životinje kao što su kornjače,slonovi i sl. imaju najduži vijek svog života, dok recimo neki od najjačih sisara na planeti Zemlji su upravo biljojedi.
Najveći uzročnići smrti su direktno povezani sa unosom životinjskog proteina.
Države u kojima se najviše koriste životinjski proteini, imaju najveću stopu raka i bolesti srca. Postoje hiljade i hiljade studija koje ovo potvrđuju.
Unutar životinjskih namirnica se nalazi holesterol (LDL holesterol tj. loši holesterol) kojeg npr. nema u billjnoj prehrani.
Također je bitno napomenuti kako je praktički nemoguće biti deficitan u proteinu za prosječni unos kalorija, dok npr. preko 97% posto Amerikanaca je deficitno u vlaknima (topivim i netopivim, koja se nalaze isključivo u biljnoj prehrani).
Isto tako je interesantna činjenica da prosječna osoba koja jedne omnivorsku prehranu (životinje i biljke) ima 9 deficita u prehrani (nutritivnih nedostatka), dok vegan/ka ima samo 4. Ovo se odnosni na Amerikance iako je na zapadu skoro pa identična situacija.
Američka Asocijacija za Dijetu (American Dietetic Association), danas poznatija kao Academy for Dietetics and Nutrition (u prevodu. Akademija za dijetu i nutricionizam) je najveći legitimni i recenzirani organ za prehranu u Sjedinjenim Američkim Državama, čije tijelo sačinjavaju profesionalni certificirani doktori prehrane,nutricionizma,biohemije i sl. je prije više od 10 godina izjavilo da je veganska prehrana zdrava i adekvatna za sve stadije života (uključujući i trudnoću i dojenje).
Slično je uradila i Kanadska Asocijacija za dijetu, dok je nedavno i Britanska Asocijacija za dijetu koja je također najveći i najprofesionalniji organ za prehranu i dijetu u Velikoj Britaniji izjavila tj. potvrdila isto. Prevashodno toj odluci, u Britaniji su mnoge škole počeče uvodit obavezne veganske obroke.
Jedenje crvenog mesa povećava produkciju hormona nazvanog inzulinu sličan faktor rasta 1 (IGF-1) u organizmu. To može ubrzati starenje organizma, kao i dijeljenje stanica, što može podići rizik od razvoja više tipova raka.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) klasificira prerađeno meso kao kancerogeno, a crveno meso kao “vjerojatno” kancerogeno, u istoj katerogiji kao i cigare. Istraživanje čiji su rezultati objavljeni u publikacijiCancer Sciencepronašlo je povećan rizik od pojave raka crijeva među muškarcima iz Japana koji su često jeli velike količine crvenog mesa.
Svjetska fondacija za istraživanja raka i Američki institut za istraživanja raka, kažu da bi najbolje bilo uopšte ne jesti mesne prerađevine.
Jeste li znali da nacije koje najviše koriste mliječnih proizvoda upravo imaju i najviše problema sa kostima (npr. osteoporoza). Kako je to moguće? Zar nismo naučeno suprotno? Stvar je u tome da kada se unose životinjski proteini, oni po samoj svojoj strukturi sadrže aminokiseline koje u sebi imaju sumpor, a sumpor stvara višak kiseline u našem organizmu. Naš organizam se bori s tim tako što pokušava neutralisati i vratiti normalno neutralnije stanje. U praksi se to dešava tako što se iz naših kostiju izvlači kalcijum iz kostiju (jer u kostima postoji jedinjenje koje se naziva kalcijum-fosfat). Fosfat je dobar u neturalisanju viška kiselosti ali izvlači se zajedno sa kalcijumom koji završi kroz naš urin. To je logično jer kravlje mlijeko nije namjenjeno za nas jer mi nismo krave. Štaviše jedina smo vrsta koja i nakon dojenja nastavlja koristiti mlijeko što nije prirodno.
Kineske studije su jedne od najpoznatijih studija o nutricionizmu ikada urađene i rađene su na ogromnoj količini ljudi te su zbog toga proglašene kao najsveobuhvatnije studije o prehrani. Studiju je vodio svijetski poznati Dr.Campbell koji je dokazao da je kazein, tj. glavni mliječni protein, vodeći pokretač svih stadija raka kod ljudi.
Ove stvari su i logične jer naša anatomija jasno ukazuje da nam najviše odgovara biljna prehrana. Dužina naših crijeva,kiselina salive (pljuvačke) i kiselina u našem želucu savršeno odgovara biljojedima. Zatim jedan od najvećih pokazatelja je činjenica da mi ne proizvodimo vitamin C u našem organizmu (kao i svi biljojedi na planeti), a vitamin C se nalazi isključivo u biljnoj prehrani, što ukazuje našu ovisnost o istoj. Mesojedi proizvode sami vitamin C što je i logično, dok svaštojedi u nekoj mjeri proizvode ali većinski uzimaju iz biljaka.