Šta nam slijedi u smislu ublažavanja klimatskih promjena? Koliko daleko smo stigli u 2020. godini?
Od prvog januara, mi smo već jednu godinu u „dekadi akcije„ – našoj posljednjoj šansi da ostvarimo UN-ove ciljeve održivog razvoja prije 2030.godine. Ukoliko ne ispoštujemo ovaj rok, možemo izazvati nepovratan i razarajući lanac klimatskih promjena.
UN-ov zamjenik izvršnog tajnik za klimatske promjene, Ovais Sarmad, se referirao na 2020. godinu kao “kritičnu godinu„ u ublažavanju klimatskih promjena. On je također naglasio da su , od potpisivanja Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, klimatske promjene postale hitan slučaj u punom zamahu. Zbog cjelokupne prirode globalnog zagrijavanja, čak ni naglo ukidanje emisija neće dovesti do naglog prestanka destruktivnog trenda.
Izvješćem UNEP-a iz decembra je potvrđeno da će svijet do kraja stoljeća doživjeti povećavanje temperature za tri stepena. To je duplo više od “optimalnog” maksimuma postavljenog Pariškim sporazumom. S još samo deset godina da se ograniči potpuni, katastrofalni utjecaj klimatske promjene, 2020. godina je bila prezentirana kao ključna prilika svjetskim vladama da poduzmu odlučne i efektivne korake.
Decenije akcije
Dok su se ljudi širom svijeta borili s tekućom pandemijom COVID-19, koja je odnijela 1.81 milijun života od 31. prosinca 2020., mnogi su također iskusili sve značajnije učinke klimatskih promjena. 2020. Godinu su obilježili ozbiljni požari u Australiji i u Sjedinjenim Američkim Državama, te poplave u Kini, Indiji i Pakistanu. Atlantiku je doživio rekordnu sezonu uragana. Usjevi su propali, a gotovo u svakom dijelu svijeta desile su se razorne suše i nestašica vode.
Većina planeta sada je osjetila ili vidjela utjecaj klimatskih promjena u jednom ili drugom obliku, ali to također naglašava i ogromne razlike u bogatstvu širom svijeta. Zemlje i zajednice koje su osjetile najveći utjecaj – i najranjivije su na buduće učinke klimatskih promjena – su one koje već doživljavaju siromaštvo.
Jedno izvješće UN-a istaklo je postojeće borbe s promjenom temperature i ekstremnim vremenskim uvjetima kao ključne dijelove promjenjivog dijaloga o globalnom zatopljenju. Kako ovi događaji utječu na sve veći broj ljudi, svijetu postaje sve teže ignorirati ih. Kao takvi, suočeni su sa sve ambicioznijim planovima lokalnih i nacionalnih vlada za ublažavanje klimatskih promjena.
Climate Action Tracker – nezavisna naučna analiza vladinog djelovanja u skladu s Pariškim sporazumom – ukazala je da bi nove izjave o namjeri smanjenja nacionalnih emisija iz Kine i SAD-a mogle pomoći u približavanju globalnih klimatskih ciljeva, ali samo ako su provodene učinkovito i brzo.
„Pet velikih„ zemalja koje su stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a (SAD, Kina, Rusija, Francuska i Ujedinjeno kraljevstvo) su među najbolje pozicioniranim kada je u pitanju ublažavanje klime. SAD, Kina i Rusija su također tri od četiri vodeća emitera ugljendioksida. Kao takvi, trebaju najhitniju infrastrukturnu popravku.
Sjedinjene Američke Države
Jedna od najznačajnijih promjena koje su obećali američki predsjednik Džo Bajden i potpredsjednica Kamala Haris jeste (re)pridruživanje Pariškom sporazumu. Bajdenova vlada će održati klimatski samit na početku 2021. godine, u roku od 100 dana od preuzimanja vlasti. Bajden se namjerava pridružiti Sporazumu prvi dan njegovog predsjedništva.
Bajdenov klimatski plan je ustvari daleko umjereniji od Zelenog New Deal-a, prijedloga Kongresa čiji je cilj u potpunosti riješiti kombinaciju klimatskih promjena i ekonomske nejednakosti. Ipak, i dalje predstavlja najprogresivniju, praktičnu klimatsku strategiju ikad pokušanu u SAD-u. Cilj joj je postići stopostotnu ekonomiju čiste energije i nultu neto emisiju najkasnije do 2050. Prema nedavnom izvještaju Univerziteta Princeton, postoji nekoliko realnih puteva postizanja nultu neto stopu emisije u SAD, alii samo ako vlada što prije investira u održivu infrastrukturu.
Prema Bajdenovom klimatskom planu, vlada će također napraviti historijsku investiciju za čistu energiju i ekološku pravdu. Generalno, ova nova strategija bi mogla pomoći da se oblikuju globalna energetska tržišta i klimatske politike početkom nove godine. Bajdenov kilmatski plan također detaljno opisuje potpunu integraciju klimatskih promjena u cjelokupnu američku vanjsku politiku, sigurnost i trgovačku strategiju uključujući upotrebu svoje ekonomske snage, i moći da, naprimjer, dovede i druge nacije u red.
U odsustvu odlučne federalne akcije tokom Trampova mandata, savezne države SAD-a i regionalne vlade su adresirale klimatsku promjenu na lokalnom nivou. Prema Centru za klimatska i energetska rješenja (C2ES), prema državnom vodiču za klimatsku politiku, 23 države, te okrug Kolumbija su prihvatile specifične ciljeve smanjenja stakleničkih gasova.
U 2018. godini, Kalifornija je objavila svoje strategije dostizanja nultog neta ugljičnih emisija do 2045. godine. Pored toga, država će tražiti da se sva putnička vozila oslobode emisija do 2035. godine. Ovo bi moglo smanjiti emisiju stakleničkih gasova u Kaliforniji do 2035.godine.
Prošle godine zakonom propisani ciljevi koje je donio Vermont smanjuju emisije stakleničkih gasova za 26 posto ispod nivoa iz 2005. do 2025. Cilj im je također doseći 40 posto ispod nivoa iz 1990. do 2030. i 80 posto ispod nivoa iz 1990. do 2050. Država Washington je također donijela nove ciljeve za 2020. godinu. Cilj im je smanjiti emisije na najmanje 25 posto ispod nivoa iz 1990. godine do 2035. godine, ali državno Ministarstvo za ekologiju preporučuje ambiciozniji cilj od 40 posto do 2035. Godine.
Generalno, Sistem za praćenje klimatskih promjena je rangirao rad Sjedinjenih Američkih Država u 2019-20 godini kao nedovoljan. Izvještaj se posebno poziva na ponovljeno ublažavanje propisa o okolišu predsjednika Trumpa. Došlo je do značajnog smanjenja određenih emisija zbog pandemije COVID-19, ali sveukupni porast emisija izazvan trenutnom administracijom više će umnogome ovo poništiti.
Prema New York Tajmsu, Tramp je povukao 27 ekoloških pravila i propisa vezanih samo za zagađenje zraka emisiju gasova. Ovo uključuje i ograničenja iz Obaminog perioda na emisiju žive i emisiju ugljendioksida u elektranama. Ovo također uključuje i uklanjanje ili ograničavanje zaštite močvara, rezervata i određenih divljih životinja. Uključujući ona koja su još uvijek u toku, Trump će poništiti više od stotinu ekoloških pravila prije kraja svog predsjedništva.
Kina
Kina je trenutno vodeći proizvođač tehnologija zasnovanih na čistoj energiji – od električnih auta do solarnih panela. U septembru, predsjednik Xi Jinping je objavio ambiciozni cilj dostizanja maksimuma emisija do 2030. godine, te karbonsku neutralnost do 2060. godine. Ova država se ranije nije posvećivala dugoročnim ciljevima vezanim za smanjenje emisije gasova. Iako je iznenadna najava prihavaćena, kako će ista biti ostvarena, ostaje da se vidi.
Kina je trenutno vodeći emiter ugljendioksidnih emisija i to još od 2006. godine, kada je premašila SAD-e zbog velikog broja stanovništva i brzorastuće ekonomije. Posvećenost Kine karbonskoj neutralnosti ne sadrži detaljne sugestije o tome kako će ovi ciljevi biti ostvareni, posebno zbog trenutnog statusa Kine kao vodećeg emitera gasova.
Trenutno stanje stvari nije obećavajuće. Kina doprinosi oko 28 posto svjetske emisije CO2 izazvane ljudskim djelovanjem (a SAD je blisko prati). Sistem za praćenje klimatskih promjena ocjenjuje kineske performanse u prošloj godini kao “krajnje nedovoljne”, posebno ističući nacionalnu ovisnost o industriji uglja.
Prema analizi Azijskog instituta za politiku društva i klimatsku analitiku, Kina je namijenila da ispuni klimatski rok Ujedinjenih nacija na vrijeme. Ali prekidanje rada novih elektrana na ugljik je krucijalno. Ranije istraživanje objavljeno u Prirodnim komunikacijama je otkriveno da bi emisije u zemlji mogle dostići maksimum do 2060. godine na osnovu postojećih politika i zakona.
U decembru, obraćajući se na online samitu za godišnjicu Pariškog sporazuma, Xi je objavio da Kina cilja da utrostruči kapacitet energije vjetra i sunca na preko jednu milijardu kilovati. On je također najavio planove da prošire i zaštite nacionalne šume.
Dok je potencijal za smanjenje emisija obećavajući, postoje mnoge zakonodavne rupe koje je potrebno popuniti. Povećano ulaganje u infrastrukturu niskih emisija i projekte čiste energije je nužno da bi se krenulo dalje, kao i detaljan, dugoročan plan djelovanja.
Rusija
Obraćajući se na Rusko-njemačkom forumu sirovih materijala, zamjenik ruskog ministra (i bivši ministar energetike), Aleksandar Novak je najavio planove za Rusiju u postajanju svjetskog lidera u produkciji i izvozu vodika do 2035. godine. Vlada planira koristiti ogromne izvore nacionalnih fosilnih goriva, nuklearnu tehnologiju i naučnu ekspertizu kako bi postigla ovaj cilj.
Prema Novaku, Rusija planira pojednostaviti produkciju vodika iz prirodnog gasa koristeći nuklearnu energiju. Dodatno, razvit će druge niskokarbonske tehnike kako bi proizvela i dobivala vodik. Novak je naglasio efikasnost i trasport kao ključne prepreke rasprostranjenom korištenju vodika u globalnoj proizvodnji energije, koje on planira savladati.
Trenutno, Rusija ne planira zaustaviti svoj doprinos klimatskim promjenama prije kraja ovog stoljeća. Također još uvijek agresivno širi proizvodnju Arktičkog gasa. Ova industrija doprinosi povećanju globalne temperature i značajnom unitenju regionalnih staništa i ekološkom uništenju.
Vladimir Čuprov, Greenpeace-ov direktor kampanja u Moskvi se referirao na klimatske planove Rusije kao “dječijim koracima” u martu 2020. Godine.
Predsjednik Vladimir Putin je samo formalno podržao Pariški sporazum u 2019. godini. Od tada je uradio veoma malo da podredi državu njenim obećanjima. U 2020. godini, Rusija je potrošila oko 8.4 milijarde dolara da bi podržala nacionalnu industriju nafte i gasa kada je bila pogođena epidemijom.
Postojeći nacrt klimatskog plana Rusije bi mogao dozvoliti porast emisije stakleničkih gasova sve do 2030.godine. Ovo je u velikom kontrastu s pozivom UN-a za hitnu redukciju emisija do istog datuma. Sistem za praćenje klimatskih promjena je opisao ruske ove napore kao ekstremno neefikasne, dodajvši da ova zemlja nije na tragu da ispuni svoje skromne skorašnje ciljeve.
Francuska
U protekloj godini, Francuska se okrenula moći ljudi kako bi se borila protiv klimatskih promjena, COVID-19 pandemije i raznih drugih bitnih problema. Neizabrane skupštine poput Građanske konvencije za klimu su raspravljale o globalnom zagrijavanju i predložile rješenja vladi.
Kao odgovor, francuski predsjednik Imanuel Makron je obećao dodatnik 15 milijardi eura za borbu protiv klimatskih promjena. Poslije razgovora s građanskom grupom fokusiranom na klimatske promjene u decembru, on je predložio uključivanje klimatskih ciljeva u nacionalno zakonodavstvo time teoretski osiguravši da će im se obratiti svaka naredna vlada.
Još 2019. godine, Francuska se obavezala na smanjenje korištenja fosilnih goriva do 40% prije 2030. godine. Također se obavezala da će postati karbonski neutralna do 2050. godine. Ovaj plan uključuje stroge restrikcije emisija za svoje posljednje fabrike uglja, efikasno ih gaseći početkom 2022. godine. pak, postižući sve svoje ciljeve – uključujući i šire ciljeve kao što su ciklična ekonomija do 2025. godine i nulti udio ugljičnih emisija do 2050. godine predstavlja veći izazov.
U novembru, najviši administrativni sud Francuske je dao vladi rok do februara 2020. godine da dokaže posvećenost smanjenju emisije stakleničkih gasova. Sud je naglasio obavezujuću prirodu Makronovih zakonskih ciljeva, te preispitao izvodljvost ostvarivanja istih. Francuska je već propustila nekoliko ključnih tačaka i odgodila mnoge klimatske radnje do sljedeće godine.
If the justifications so provided by the government were not satisfactory, the Conseil d’Etat may then consider requiring to take further steps in order to achieve the target of 40% by 2030,
“Ukoliko opravdanja vlade ne budu zadovoljavajuća, Državni savjet će morati uzeti u obzir uvođenje obaveznih dodatnih koraka kako bi se dostigao cilj od 40% do 2030. Godine”, izjavio je tada sud.
Kao i mnoge druge nacije već spomenute ovdje, Francuskoj će trebati detaljna politika, zakonsko ažuriranje i infrastrukturalno ulaganje kako bi održala obećanja o ispunjenju ciljeva za smanjenje emisija (i značajno smanjila količinu obaveza ostavljenih Makronovu nasljedniku).
„Da li trebamo raditi više? “Da”, rekao je Makron u decembru. „Mi moramo ići naprijed, i taj posao je i više nego hitan„.
Ujedinjeno Kraljevstvo
Trenutno, Sistem za praćenje klimatskih promjena rangira Ujedinjeno Kraljevstvo kao neefikasno naglašavajući nedostatak snažne posvećenosti zelenom oporavku od virusa COVID-19. Ipak, vlada je uradila nekoliko značajnih najava vezanih za klimatske promjene u posljednjim sedmicama godine.
Krajem novembra, konzervativac i kancelar finansija Riši Sunak je najavio da izvještaji klimatskih rizika moraju postati nužni za sve veće kompanije u narednih pet godina, a u decembru je i sam premijer Boris Džonson najavio definitivni kraj vladinoj direktnoj podršci prekomorskog sektora fosilne energije.
Ujedinjeno Kraljevstvo bi također moglo uvesti potpunu zabranu na prodaju novog petrola i automobila na dizel počevši od 2030. godine. Pored toga, lokalne vlade pripremaju se za regionalnu zabranu i restrikcije dizela. Britanska vlada konačno je objavila svoj plan od deset tački, da bi se postigla neto nula, također u novembru. To uključuje unapređenje proizvodnje obalnih vjetrova, zaštitu okoline, te prelazak s vozila s visokim emisijama na zeleni javni prevoz.
Prema planu, kumulativni utjecaj deset tačaka bi mogao smanjiti emisije Ujedinjenog Kraljevstva za količinu jednaku 180 miliona tona ugljendioksida između 2023. i 2032. – količinu koja bi se dostigla uklanjanjem svih postojećih auta s ceste na otprilike dvije godine.
Ali prema Climate Brief-u, izvoru analiza i informacija o klimatskim promjenama, iz Ujedninjenog kraljevstva , vlada ne radi dovoljno da bi postigla svoje pravne obaveze dostizanja neto nule. Plan od deset tački predstavlja značajno smanjenje emisija. Ali, ukoliko je izvršen u potpunosti, mogao bi dostići samo 55% do ispunjenja klimatskih ciljeva Ujedinjenog Kraljevstva, što je mnogo ispod vladinih ambicija za dostizanje neto nule.
Druge značajne politike i obećanja
Velikih pet država koje čine UN-ov savjet sigurnosti nisu jedine nacije koje prave značajne promjene u njihovoj klimatskoj politici.
- U godini prije marta 2020., emisija stakleničkih gasova u Japanu se smanjila na rekordni postotak od 2.7%. Premijer Yoshihide Suga je nedavno najavio da im je cilj karbonska neutralnost do 2050. godine, a i mnogo jasniji cilj od prethodnog.
- Švedska i Danska su rangirane kao četvrta i šesta u izvještaju CCPI-a u 2021. Godini. Međutim, visoko pozicioniranje na ovom izvještaju nije garant uspjeha.
- Kanadski premijer Džastin Trudo je povećao nacionalni porez na ugljen kako bi smanjio emisije gasova.
- U saradnji s Nacional Geographic-om, Sistem za praćenje klimatskih promjena je naglasio nekoliko država vodeće za klimatsko djelovanje u 2019. godini. Maroko i Gambija su jedine dvije države u svijetu sa stalnim klimatskim planovima u skladu s upozorenjem Pariškog sporazuma od 1.5 stepeni zagrijavanja. Obje države nastavljaju da naglašavaju obnovljive izvore energije poput sunčane energije. Gambija preduzima odlučne radnje kako bi sačuvala šume, mangrove i savane.
- Indija nastavlja da ulaže u više obnovljive izvore energije nego u fosilna goriva. Cilj ove države jeste da 40% svoje energije proizvede obnovljivim izvorima energije do 2030.godine.
- Kostarika planira da 100 % električne energije bude proizvod obnovljivih izvora do 2021., a u 2018. godini je dostigla 98%.
Zaključak je da je, kod zemalja koje prednjače u poduzimanju radnji protiv klimatskih promjena, uključujući i Evropsku Uniju, ulaganje u obnovljivu energiju ključno. Vlade moraju odmah obezbijediti podržavanje klimatskih ciljeva odlučnom legislativom i infratsruktiralnom akcijom kako bi se klimatske promjene ublažile i izbjegla ekomanipulacija.
Prevod orginal članka od: LIVEKINDLY