Većina ljudi uopće ne percipira ribe kao životinje koje osjećaju bol, već kao bića stvorena samo kako bismo mi mogli konzumirati njihovo meso. Ribe na anatomskom nivou imaju nocireceptore koji služe za otkrivanje potencijalne opasnosti, poput visoke temperature, pritiska ili kaustičnih (abrazivnih) hemikalija. Ribe proizvode iste opioide tj. urođene analgetike kao i sisari. Njihova moždana aktivnost prilikom povrede je analogna onoj kod kopnenih kičmenjaka: zabijanje šiljka ili igle u zlatnu ribicu ili kalifornijsku pastrmku iza njihovih škrga stimulira nocireceptore i kaskadu električnih impulsa koja navire u dijelove mozga ključne za svjesnu percepciju čula (poput malog mozga, srednjeg mozga i velikog mozga), a ne samo zadnji mozak i moždano stablo koji su odgovorni za reflekse i impulse. Dakle, ribe zaista osjećaju bol poput one koju mi osjećamo kada nas neko povrijedi. 

Da li još uvijek smatrate da je riba samo inferiorno stvorenje nastalo u cilju zadovoljavanja ljudske potrebe za hranom?

Koja je uopće svrha ribe u morskom ekosistemu?

Ribe su ključne u mreži ishrane – veće ribe jedu manje ribe i tako preživljavaju. Samim tim, kada ribolovom i zagađenjem vodenih ekosistema smanjimo broj jedinki vrsta riba, to direktno utječe na kvalitet života ostalih karika unutar hranidbene mreže na negativan način, te na kraju dovodi do narušavanja cijelog ekosistema. Osim što su važan dio hranidbene mreže, one učestvuju i u kruženju tvari u prirodi (npr. ugljen dioksida i kisika).

Samim tim, ukoliko nastavimo s ribolovom, zagađivanjem vodenih ekosistema plastikom ili “mrežama duhova”, dovest ćemo do potpunog narušavanja vodenog ekosistema od kojeg zavisimo. 

Ovo su samo neki od razloga zašto smo kampanju “Bol na vašem tanjiru” posvetili_e ribama. Kroz ovu kampanju želimo posmatrače_ice potaknuti na razmišljanje i osvijestiti koliku bol nanosimo ribama. 

Idući put kada budete odlučili_e jesti riblje meso, uzmite u obzir sve navedene činjenice o istom i zapitajte se da li zaista želite ovim životinjama koje su ključne za opstanak cijele Planete Zemlje nanijeti bol i direktno doprinijeti njihovom nestanku. Njihov put od vode do vašeg tanjira je zaista mučan i bolan i definitivno nije vrijedan našeg kratkoročnog osjećaja sitosti. Zašto narušavati drugo živo biće kada nam je dostupna dovoljno nutritivna hrana koja je nastala bez nasilja nad bilo kojim živim bićem na ovoj Planeti. 

Ribama je mjesto u vodi, a ne na našim tanjirima!